Etički kodeks

ETIČKI KODEKS CENTRA ZA INTEGRATIVNU GEŠTALT TERAPIJU I SAVJETOVANJE (CITIS)

 

Ovim Etičkim kodeksom postavljaju se standardi profesionalnog ponašanja psihoterapeuta koji se temelje na vrijednostima integrativnog geštalt pristupa i koji se odnose na sve članove Centra za integrativnu gestalt terapiju i savjetovanje (dalje u tekstu: CITIS): psihoterapeute, savjetodavne terapeute te edukante.

U slučaju pritužbi na kršenje odredbi Etičkog kodeksa CITIS-a definiran je Postupak u slučaju pritužbi, kao i Postupak u slučaju žalbi, koji su sastavni dio ovog dokumenta (u prilogu).

Načela Etičkog kodeksa CITIS-a odnose se na:
1. Kompetentnost
2. Odgovornost
3. Povjerljivost
4. Profesionalne odnose

1. KOMPETENTNOST

Psihoterapeuti se u svom radu vode najvišim standardima svoje profesije i odgovorni su za svoj kontinuirani profesionalni razvoj.
• Psihoterapeuti su dužni istinito i točno predstaviti svoje stečene kvalifikacije te svoje profesionalno iskustvo. Edukanti su dužni prestavljati se isključivo kao edukanti psihoterapije sve do stjecanja potvrde o završenoj edukaciji.
• Psihoterapeuti u svom radu:
• primjenjuju samo teorijski i empirijski utemeljene postupke za koje su kvalificirani putem edukacije ili stručnog usavršavanja
• prepoznaju granice svojih kompetencija i ograničenja postupaka koje koriste u terapijskom radu te su spremni na cjeloživotno obrazovanje s ciljem razvoja dodatnih znanja i vještina
• prepoznaju individualne razlike među klijentima i potrebu za individualizacijom psihoterapijskog rada u skladu s potrebama klijenata
• upućuju klijenta drugom psihoterapeutu ili drugom stručnjaku, ukoliko ustanovi da potrebe klijenta nisu u skladu sa njegovim znanjima, vještinama, iskustvom ili profesionalnom ulogom
• razmjenjuju iskustva s drugim stručnjacima u okviru supervizije ili konzultacija.

2. ODGOVORNOST

Psihoterapeuti prihvaćaju odgovornost za posljedice svojih postupaka i nastoje osigurati primjereno korištenje svojih usluga, pri čemu dobrobit klijenta smatraju svojom prvom i osnovnom brigom.

• Psihoterapeuti klijentima unaprijed pojašnjavaju uvjete rada i sve ono što bi moglo biti relevantno za njihov zajednički rad. To se osobito odnosi na upoznavanje klijenta s:
• terapijskom metodom koja će se koristiti
• uvjetima rada uključujući način otkazivanja susreta i prekidanja tretmana
• opsegom i vjerojatnim trajanjem tretmana
• financijskim uvjetima tretmana (cijena susreta, plaćanje propuštenih susreta…)
• povjerljivosti odnosa psihoterapeut-klijent
• postupkom u slučaju pritužbi na rad psihoterapeuta
• Psihoterapeuti izbjegavaju odnose koji bi mogli smanjiti njihovu objektivnost ili proizvesti konflikt interesa, a koji se odnose na rodbinske odnose, profesionalne i poslovne odnose, vodeći računa o sukobu interesa i o zaštiti dobrobiti klijenta.
• Psihoterapeuti ne smiju stupati u intimne odnose sa svojim klijentima, niti ih seksualno ili financijski iskorištavati.
• Psihoterapeuti moraju osigurati da njihovi osobni problemi ne ugrožavaju kvalitetu njihovog psihoterapijskog rada.
• Kao edukatori, psihoterapeuti prihvaćaju svoj primarni zadatak pomaganja drugima u stjecanju znanja i vještina. Zadržavaju visoke standarde odnosa edukator-edukant te pružaju objektivne, potpune i točne informacije. Poštuju dostojanstvo i integritet edukanata.
• Kao edukanti, psihoterapeuti prihvaćaju odgovornost za svoj profesionalni i osobni razvoj te poštivanje obveza preuzetih uključivanjem u edukaciju.
• Kao istraživači, psihoterapeuti prihvaćaju odgovornost za odabir istraživačkih tema i metoda istraživanja te za planiranje i provedbu postupka istraživanja, analizu podataka i izvještavanje o rezultatima. Poštuju specifična etička načela istraživanja koja uključuju ljude (npr. Helsinška deklaracija). Prije provedbe istraživanja, upoznaju sudionike s ciljem i postupkom istraživanja te traže pristanak na sudjelovanje u istraživanju.
• Psihoterapeuti prihvaćaju svoju odgovornost za postupke u kojima je utvrđeno kršenje profesionalnih smjernica. Njihov profesionalni rad treba biti adekvatno pokriven osiguranjem.

3. POVJERLJIVOST

Psihoterapeuti u svom radu poštuju načelo povjerljivosti informacija do kojih dolaze u procesu psihoterapijskog rada.
• Osobne informacije o klijentima mogu se otkriti drugima u slučaju opasnosti po klijenta ili po druge osobe te ukoliko sama osoba ili njezin zakonski zastupnik da privolu za korištenje podataka.
• O informacijama o klijentima psihoterapeut može raspravljati iz profesionalnih razloga s drugim stručnjacima uključenim u slučaj. Ukoliko psihoterapeut prikazuje slučaj klijenta drugim profesionalcima, dužan je prikriti sve informacije koje mogu doprinijeti prepoznavanju osobe. Također, ukoliko koristi svoja klinička iskustva za potebe publikacije, treba zaštiti dobrobit klijenta, osigurati anonimnost i dobiti pristanak klijenta kad god je to moguće.

4. PROFESIONALNI ODNOSI

Psihoterapeuti surađuju s drugim stručnjacima kako bi osigurali svojim klijentima odgovarajući oblik pomoći i podrške s ciljem ostvarivanja dobrobiti klijenta.
• U suradnji sa stručnjacima drugih profesija, psihoterapeuti uvažavaju profesionalne standarde drugih profesija.
• Ukoliko je klijent istovremeno uključen u više različitih psihosocijalnih tretmana, psihoterapeut odgovorno razmatra situaciju te nastoji održati jasne i dogovorene odnose sa svima uključenima.
• Ukoliko psihoterapeut ima saznanja da neki drugi psihoterapeut ne postupa u skladu s etičkim načelima, dužan ga je prvo neformalno upozoriti, a ukoliko se to ponašanje nastavi, obvezan je obavijestiti nadležna tijela CITIS-a te, ukoliko se radi o članovima Hrvatke komore psihoterapeuta, obavijestiti i Hrvatsku komoru psihoterapeuta.

PRILOZI:

POSTUPAK U SLUČAJU PRITUŽBI

Svrha ovog postupka je osigurati mogućnost podnošenja pritužbe na člana CITIS-a za kojeg je utvrđeno ili postoji sumnja da je prekršio odredbe Etičkog kodeksa CITIS-a.
Pritužbu mogu podnijeti članovi CITIS-a, kao i klijenti u slučaju nepriličnog ponašanja psihoterapeuta i edukanata CITIS-a. Pritužba se podnosi predsjedniku i/ili Upravnom odboru CITIS-a pisanim putem. Pritužba mora biti činjenično obrazložena te potkrijepljna dokazima na kojima se zahtjev temelji. Pritužba se mora podnijeti u roku od 6 mjeseci nakon pretpostavljenog kršenja Etičkog kodeksa.
Nakon zaprimanja pritužbe, Upravni odbor CITIS-a obavještava podnositelja pritužbe i člana na čije ponašanje je pritužba podnesena o pokretanju postupka.
Mišljenje o podnesenoj pritužbi donosi Etičko povjerenstvo CITIS-a kojeg osniva Upravni odbor CITIS-a.
Ukoliko je doneseno mišljenje da je član CITIS-a prekršio odredbe Etičkog kodeksa, može biti suspendiran ili isključen iz članstva CITIS-a te se o tome obavještavaju i druga udruženja čiji je član.
Nakon što je postupak dovršen i donesena je odluka, obje strane imaju pravo žalbe u skladu s pravilima definiranim Postupkom u slučaju žalbi.
Psihoterapeuti su dužni informirati Upravni odbor CITIS-a ukoliko je protiv njih pokrenut postupak pritužbe u nekoj drugoj instituciji ili kazneni postupak.
Član CITIS-a protiv kojeg je podnesena pritužba ne može istupiti iz članstva u CITIS-u dok postpak ne bude okončan.

POSTUPAK U SLUČAJU ŽALBI

Obje strane imaju pravo podnijeti žalbu na mišljenje Etičkog povjerenstva u roku od 30 dana. Žalba se može podnijeti na temelju moguće neregularnosti postupka, na temelju novih dokaza za koje se pretpostavlja da bi mogli utjecati na mišljenje Etičkog povjerenstva te ukoliko se mišljenje Etičkog povjerestva smatra nepravednim za stranke u postupku. Žalba se podnosi pisanim putem te mora biti obrazložena.
U slučaju žalbe, Upravni odbor saziva Žalbeno vijeće koje donosi svoje mišljenje. Mišljenje Žalbenog vijeća je konačna i obvezujuća sa sve strane.